Najbolji sapun
U starom Babilonu (2800 godina prije nove ere) pronađeni su zapisi koji govore u prilog tezi da su Babilonci izrađivali sapun. Sapun se spominje u Bibliji (iako to vjerojatno nije ono što mi danas zovemo sapunom). Grci i Rimljani su čistili tijelo mirisnim uljima, tako da možemo zaključiti da je sapun integralni dio ljudske povijesti već tisućama godina.
U ovom ćemo se članku upoznati sa svime što treba znati o sapunima. Navest ćemo od čega se sapuni izrađuju, koji se sastojci koji gode koži nalaze u sapunima, a koje bi pak sastojke možda bilo bolje izbjegavati.
Konačno, reći ćemo nešto i o različitim vrstama sapuna - krutom i tekućem, a kao zasebnu kategoriju ćemo izdvojiti sapune ručne izrade. Objasnit ćemo kako pH vrijednost sapuna može utjecati na našu kožu, te što se preporuča onima s osjetljivom kožom!
Jeste li znali da možete zaraditi na preporukama svojih omiljenih proizvoda? Pročitajte članak Što je Recommend?, napravite račun i počnite dijeliti s prijateljima!
Osnovni sastojci sapuna
S obzirom na to da sapune koristimo stalno i svuda, vrlo je važno upoznati se s njihovim osnovnim sastojcima.
Prvo bismo trebali spomenuti masti i ulja, sastojke koji su baza u proizvodnji sapuna. Da ne zakompliciramo s kemijom, navedimo samo da mnoge karakteristike sapuna - njegova tvrdoća, koliko se brzo troši, koliko dobro pere, koliko pjene pravi… - ovise upravo o tome je li pri njegovoj izradi korištena mast ili ulje. Da budemo precizniji, ovisi o zasićenim (životinjska mast, suncokretovo ulje, kokosovo ulje) ili nezasićenim masnim kiselinama (maslinovo ulje). Prve su krute pri sobnoj temperaturi i kemijski stabilnije, dok su nezasićene kiseline na sobnoj temperaturi tekuće. Međutim, one se dodaju zasićenim masnim kiselinama kao emolijensi. Naime, oni vlaže kožu koje neke zasićene masne kiseline prirodno isušuju.
Potom su tu alkali, poput kaustične sode (natrijev hidroksid) ili potaše (kalijev karbonat). Uloga alkala je da s mastima i uljima reagiraju u kemijskoj reakciji koja se zove ni manje ni više nego saponifikacija. U smjesu ulazi i voda, dodavanjem koje se postiže željena konzistencija sapuna. Konačno, tu su i aditivi koji se dodaju kako bi sapuni dobili neke specifične osobine: miris, boju ili teksturu. U uobičajene aditive spadaju mirisna ulja, esencijalna ulja, ili prirodna bojila.
Za kraj ovog poglavlja članka Najbolji sapuni spomenimo neke sastojke koji se često nalaze u sapunima, a koji djeluju povoljno na kožu. Glicerin hidratizira kožu i održava ju vlažnom. Aloe vera ima protuupalna svojstva i odlična je za osjetljivu kožu i upale, dok je ulje jojobe emolijens sličan prirodnim uljima koji se nalaze u koži. Dodajmo kako se u sapunima mogu naći i shea maslac, vitamin E (prirodni antioksidans), hijaluronska kiselina…
Nakon što smo naveli osnovne sastojke od kojih se izrađuju sapuni, kao i neke dodatne hranjive tvari i sastojke koji imaju odličan utjecaj na kožu, napisat ćemo nešto i o onima kojih se u pravilu treba kloniti.
Koje sastojke treba izbjegavati?
Na početku ovog dijela članka htjeli bismo napomenuti da oko mnogih sastojaka koji će ovdje biti spomenuti zapravo ne postoji znanstveni konsenzus. Drugim riječima, za njih se pretpostavlja da su štetni (ili da su relativno štetni), ili je njihov utjecaj na ljudsko zdravlje i dalje predmet spora u znanstvenoj zajednici. Imajte na umu i to da mnogi proizvođači preparata za njegu kože i tijela imaju popriličan utjecaj i veliku PR mašineriju koja u javnom prostoru može nametnuti trendove, odnosno ovaj ili onaj sastojak predstaviti kao pozitivan ili negativan. Stoga bi bilo najsigurnije reći da ćete izbjegavanjem navedenih sastojaka izbjeći mogući negativni utjecaj na svoju kožu i zdravlje.
Ovaj popis započinjemo kako drugačije nego sulfatima. Konkretno, dva su popularna predstavnika sulfata: natrijev lauril-sulfat (SLS, sodium lauryl sulfate) i natrijev lauret-sulfat (SLES, sodium laureth sulfate), a koriste se da se kod sapuna pojača pjenjenje. Prvi je posebno ozloglašen: optužuje ga se da iritira kožu, da pri zagrijavanju isparava toksične tvari, da je pesticid, pa čak i da zagađuje podzemne vode.
Tu su i parabeni (sigurno ste bar jednom vidjeli ili čuli da se neki kozmetički proizvod oglašava kao preparat bez parabena). Parabeni se koriste kako bi spriječili razvoj bakterija i plijesni, no povezuje ih se s poremećajem hormonalne ravnoteže, baš kao i ftalati (poznati i kao plastifikatori). Navedimo još i formaldehide, sintetičke mirise i triklosan. Ovaj potonji je na jako lošem glasu kao posebno štetan za prirodu, ali i za ljudsko zdravlje, i to kao "hormonski otrov" koji ima izrazito štetan utjecaj na štitnjaču i na jetru. Zanimljivo je da je triklosan zapravo - antibiotik.
Sad kad smo objasnili osnovne stvari o sastavu (čitajte deklaracije!), reći ćemo nešto i o raznim vrstama sapuna. Ostanite s nama!
Vrste sapuna
Pri tipologiji sapuna možemo se voditi raznim parametrima, a u našem ćemo ih članku podijeliti po formi. Ako ćete pak namjenski kupovati sapune za bebe, za ruke, lice, tuširanje ili za brijanje, svakako pročitajte naše članke i pogledajte koje smo sapune preporučili!
Započnimo s podjelom sapuna po formi. Kruti sapuni su najstarija vrsta sapuna. Obično su ovalnog oblika ili oblika kvadra, a na suhom i hladnom mjestu ostat će suhi. Imaju brojne primjene, od pranja ruku, lica, tijela, pa do pranja rublja.
Što se tiče kemijskih svojstava krutih sapuna, njihova pH vrijednost je veća od pH vrijednosti kože. Inače, pH ljestvica izražava stupanj kiselosti, pri čemu je 7.0 neutralna vrijednost, sve iznad 7.0 lužnato (alkalno), a sve ispod je kiselo. Zdravom pH vrijednosti kože se smatra vrijednost u intervalu od 5.4 do 5.9, dok je pH krutih sapuna između 9 i 10. Koža je blago kisela, dok su sapuni lužnati. Ako je pH vrijednost sapuna previsoka, to može poremetiti prirodnu pH ravnotežu kože, što može dovesti do isušivanja, iritacije i upale. Dakle, ako imate osjetljivu kožu, provjerite da sapun koji koristite nema preveliku pH vrijednost!
Drugi oblik sapuna su tekući sapuni, koji imaju nešto niži pH od krutih sapuna (između 7 i 8). Također, smatraju se higijenski prikladnijim od krutih sapuna. Na njima se, za razliku od površine krutih sapuna, ne mogu razviti bakterije, a istiskanjem tekućine iz bočice ili spremnika sami određujemo koliko sapuna želimo iskoristiti pri pranju.
Posebno bismo izdvojili ručno rađene sapune. Iako njihova svojstva, naravno, ovise o sastojcima od kojih su izrađeni, pri njihovoj se izradi često koriste prirodni sastojci koji su nježni prema koži i čiji je pH sličniji pH vrijednosti kože.
Zaključak
Sapun je, kao što smo napomenuli na početku članka Najbolji sapun, neodvojivi dio ljudske svakodnevice i higijene već tisućama godina. S obzirom na učestalost upotrebe sapuna, iznimno je važno - posebice za one koji imaju osjetljiviju kožu - upoznati se sa sastojcima koji se uobičajeno mogu naći u sapunima.
Napose je važno znati što treba izbjegavati. Kako smo već istaknuli, u znanstvenoj zajednici i dalje ne postoji konsenzus oko toga kolika je štetnost određenih sastojaka na ljudsku kožu i zdravlje općenito. Međutim, vjerojatno nećete pogriješiti ako proučite sastav sapuna i izbjegavate sastojke poput sulfata, parabena i ftalati.
Osim toga, zgodno je znati i nešto o razlici između krutih i tekućih sapuna. Kruti sapuni, iako imaju svojih prednosti, načelno imaju veću pH razliku u odnosu na kožu nego što je to slučaj kod tekućih sapuna. Visoka pH vrijednost sapuna može poremetiti pH ravnotežu kože, izazvati crvenilo ili isušivanje, pa bi to nešto na što bi svakako trebalo pripaziti pri kupnji sapuna.
Konačno, tu su i ručno rađeni sapuni koji se često temelje na veganskim sastojcima. Oni su u pravilu nešto skuplji, ali su zato za kožu bolji i nježniji od onih komercijalnih.